
Starostavno poređenje u Srba, sarkastične aluzije na nečiju vrednoću, odnosno izostanak iste.
Poreklo izraza, elem, potiče iz izumrle prakse mlevenja žita u vodenici, pri čemu su se dva žrvnja (kamena točka) trljala jedan o drugi i tako mrvila rendom žitaricu, donji žrvanj pritom bivajući onaj stajni, nepokretni.
Može se upotrebiti i za inertnu, neaktivnu osobu.
- Daj rakiju, ženo.
- Šta, već si na'ranio stoku?
- Pa jednu polovinu, bre, sad malo da otpočinem pa ću i drugu...
- Alal vera, donji žrvnju, nisam mislila ni da ćeš toliko.
●●●●●●●●
- Pa majkumu, Marina, uradi nešto, pomeri se, živni malo, ležiš tu k'o donji žrvanj, sve mislim da jebem dormeo!!
- Mhmm...Nešto si rekao, dragi? :zev:
●●●●●●●●
- Nikolase Vujičiću! Što nisi bacio đubre??
- Pa jebem ti mater, ženo, nemam ni ruke ni noge, šta hoćeš od mene?!
- A knjige možeš da pišeš? To možeš, a??
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.