
То је кад се двојица побију, а остали их окруже јер им је као гушт да гледају, или кад изађу резултати пријемног испита на огласној табли факултета, или кад купиш орбит за време одмора и вратиш се у учионицу пре почетка часа.
То је кад уз ''Вечерње новости'' треба сваке недеље да изађе и по једна књига по цени од 250 динара, а она прва је бесплатна, па сви ујутру поране и сјате се око трафике јер, је л' те, много воле да читају Умберта Ека.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Axax sad sam se setio toga sa Ekom....jebote koliko prljave bagre je držalo tada tu knjigu u rukama...dosad verovatno brišu bulju sa njom kad ponestane vc papira..
Scena ispred zgrade "Večernjih novosti"
Učesnici: razjarena gomila ljubitelja Umberta Eka koji nisu uspeli da dodju do svog besplatnog primerka omiljene im knjige, sve klošari, medju njima sasušena baba od sto godina...
Novinarka: Zašto ste došli da protestujete?
Baba (skičeći): Oću svoju knjigu! Oću svoju knjigu!
Novinarka: Ali knjiga više nema, sve su podeljene...
Baba(preteće skičeći): E, onda, nek mi daju pare !!
???
Hehe... xD
Inače, zbog toga sam dugo imao 39 od ukupno 40 knjiga iz te kolekcije. Falilo mi samo Eko. Posle su mi je poklonili.