
Izraz koji je u vreme kada nije bilo digitalne i kablovske televizije predstavljao najviši stepen gradacije kvaliteta slike jednog TV programa.
- Sine, de se popni na tavan ako ti nije teško, mrdnula mi malo antena od vetra pa mi se pokvario Hepi, hoću večeras da gledam Marića, a ne vidi se ništa od ovog pirinča.
- Važi deda. Je l' prema Tupićnici da okrećem?
- Da, da.
- KAKO JE SAD?
- NE VALJA! OKREĆI JOŠ! BOLJE! DOBAAAR! ČEKAJ, VRATI MALO!
- A SAD?
- K'O PRVI! MOŽEŠ DA SIĐEŠ.
- Au, jesam majstor, a?
- Jesi, mudo moje! Prejebao si babi Pink. Kad bude videla ima da me ubije. Vrati se gore i vrati je malo unazad.
- 'Oću, zabole me.
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.