
Krajnja instanca univerzumske bede. Ako ste mislili da danas nemate para, da je to što skupljate sitnež po džepovima za leba pa se šokirate od sreće jer ste našli i za mleko, to je sve pičkin dim. Biti Srbin a beskućnik u Federaciji BiH je najveći stepen dna jer od toliko klošara i beskućnika muslimanske ili hrvatske nacionalnosti koji su autohtoni pripadnici većine, kome je još do tog da konvertibilnu markicu udeli klošaru srpske nacionalnosti.
- E ćao pa gdje ste vi, jeste svi dobro gore?
- Jesmo Neđo, kako si ti?
- Ma evo, je l' imaš cigaru?
- Imam.
- Imaš markicu?
- Imam.
- Ajd onda pa pozdravi buraza.
- Hoću.
/Ama šta mu vazda daješ, pa samo hoda za nama.
Aj ne seri, ko će njemu ovde dati, vadi pare i ti, hajd./
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Jes ti to iz RS? +
što volim izraz "autohtoni" +++
Podseti me, ženo :)
Pravi dobrinjski klošar...+
Dobra!! +
Sve manje sprskih klošara ovdje otkad je Komšić obznanio da je za ljiljan jeo blato. :D
Ili je samo više hrvatskih, ne verujem da je srpskih manje :)
Nikada nije toliko loše, da ne bi moglo biti još lošije. Zaboravljaju ljudi, dokle se to dešava nekom drugome.
Dođe maca na vratanca, na žalost, pa čak postaju nakon toga i vjernici. Čudo je čovjek, ponekada i nakazno.
Plus +