
Isti onaj deda koji je bio prut i batina za naše roditelje, nama je k'o med i mleko.
Uvek smiren, staložen i voljan za šalu.
Sve ono što je branio svojim sinovima i kćerima tu je da nama dozvoli ma koliko to bilo apsurdno i budalasto. Što unuk zatraži to unuk dobije. Tu je i onaj mali detalj sa penzijom kad nam deka da crvendaća za čokoladu, iako s tom novčanicom možemo uzeti deset takvih. Našim roditeljima je trebalo truda i truda da dobiju za olovku u školi, da mogu nešto i da zapišu. Zato je tu deda da nama olakša sve teškoće s roditeljima. Uz neku dobru viljamovku il' kruškovaču, mekan k'o duša, sve će uraditi da ugodi svojim sokolovima.
Deda u ulozi oca pre četrdeset godina:
Deco, imate deset minuta da operete ruke i sednete za sto!
Deco, nema priče za stolom!
Siniša, bež' napolje da pooreš njivu!
Dragana, pomozi majci da opere suđe!
Nenade, u sobu i kreni s domaćim, više te neću opominjati!
Deda u ulozi dede:
:Nikola, deder dođi kod mene da ti nešto dadnem.
:Kaži deko.
:Evo ti neka sitnica, znaš, da imaš na odmoru za parče leba!
:Ali deda, ovde ima para celu školu da snabdevam, i to za celu nedelju!
:Ćuti dok sam u formi, videćeš ti kad mene ne bude bilo...
:Ajde, dosta crnjaka, nego može jedno unuče?
:Znaš ti da ja ne odbijam kad me neko ponudi tako lepo! Nego šta imaš za domaći?
:Ma imam svašta, ne pitaj!
:Kuku mene, kad bih mogao svoje znanje da ti prenesem pa da se ne mučiš, aj' izađi ti napolje, lako ćemo za školu!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.