Izraz koji opisuje daleko prošlo vrijeme, utkano u sjećanje i prošarano rupama, poput lekcija iz istorije od čijih izbledjelih rečenica ostaje pokoji važan datum ili zanimljivost vezana za predmet događaja o kojem se učilo. Vrijeme koje više ne postoji i dovoljno je daleko da se o njemu govori isključivo kao notornoj istorijskoj činjenici.
Fraza vuče korijen iz vranjskog područja, a koje pak, svoje dalje porijeklo nalazi u staroslovenskim zajednicama, u kojima se njegovao običaj da, dok maloljetni sin ne stasa za vršenje bračnih dužnosti, te poslove obavlja njegov otac, tačnije svekar mlade. Po mnogima, skaredan običaj, vješto opisan od strane Bore Stankovića u "Nečistoj krvi", zadržao se u zabačenim ruralnim sredinama do kraja Drugog svjetskog rata i kao takav bio je dio lokalnog folklora i porodične tradicije.
Predmetni izraz svoju primjenu danas nalazi u sjetnom prisjećanju na neka daleka, bolja vremena. Bolja, jer uprkos društvenom tabuu koji je na ovaj običaj danas pao, činjenica je da je glavu kuće nekada čekao besplatan snošaj sa mlađom ženkom, a ni sin se nije mogao buniti, jer je i on dobijao sledovanje kada bi sam postao otac sina stasalog za ženidbu. Izgovaramo ga kada živopisno želimo dočarati vrijeme čije sjećanje nam je fragmentirano i kao takvo čami duboko u zapećku našeg mozga, ali čiji asocijativni kompleks snažno djeluje kada se probudi.
- Đole, šta si se tako snuždio?
- Ma treba sutra da dekam malu Anju.
- Šta si se onda namrštio tol'ko? Da nisi post'o peder?!
- Ma nije to, nego sam se sjetio da sam posljednji put jebao kad je svekar bio sa snajom. Posljednja mi je bila Milana, a raskinuli smo 2007. Ne znam 'oće mi se dići, k'o da sam zaboravio da jebem.
- Al' te uhvatio zent, jebo ti strinu svoju! Daće ti tvoj brate Mare jednu Kamagru da rokneš sutra i ima da oslijepi od kurčine. Samo se ti dobro podaperi da se ne osjeti jarčevina.
