Priloška odredba za vreme kad smo bili deca. Doba najranijeg detinjstva.
S: Matori, sreo sam Anku.
N: Koju Anku, leba ti?
S: Anku, onu bre iz kraja, što joj keva učiteljica, a što nam njen ćale redovno kasapio lopte kad nam upadnu kod njih u dvorište.
N: Aaaaa, pa reci Anka štreberka, jao sećam se, to je bila najružnija devojčica u kraju.
S: Aha, al znaš kakva je sad ribetina, brate mili, javlja mi se riba na ulici, ja već odlepio, izgubio se, ne znam ko je a kad mi je objasnila nisam verovao. Radi kao direktor banke.
N: Auuuu, ne verujem, a zajedno smo piškili u pesku,hahahaha.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.