Umotvorine mnogobrojnih posetilaca kafana, krčmi, birtija i ostalih objekata tog tipa, koje služe za zbunjivanje i pomeranje guzice novih konobara ili konobarica
Gost: Je li mala, imaš li pivo?
Konobarica: Imam, imam!
Gost: A je l' ti 'ladno?
Konobarica: Jeste, jeste!
Gost: Pa obuci se, nemo' se pre'ladiš i donesi mi to pivo!!
Gost: Alo, Mićko, imaš roze?
Mićko: Imam, Luto!
Gost: Pa je l' ti otvoreno?
Mićko: Jeste!
Gost: Pa zatvori ga da ti ne vetri i donesi mi dupli vinjak.
Mićko: J*bem ti poreklo, šta me zaj*bavaš? Aj, sa' ću!
Gost: A bre, gazda, sedi malo, dani dušom, ima kuj da posluži.
Gazda: Ma ne mogu bre, vi'š d'imam pos'o...
Gost: Joooo, jebem te posle!
Gazda: P.... E bre, nemo' se psuješ!!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
One seljačke najgora
*najgore
Najgore jesu, ali uvek zeznem one nove što kelnerišu!