Pandan onoj koliko para toliko muzike. Svako dobije onoliko koliko je zaslužio, bar bi tako trebalo biti. Poreklo reči torpar potiče iz starogrčkog i označava počasnu pesmu, himnu. Te himne su najkarakterističnije za vizantiju i pravoslavni svet. Svako je dobijao himnu po svojoj zasluzi, uspesima, veličini i tome koliki trag je za svog života ostavio u društvu. Dešava se i ono da ljudi dobiju to što dobiju i da to nikakve veze sa zaslugama nema, naravno. Tako da ponekad nečiji tropar bude manji ili veći od onoga šta on zaslužuje.
- Lepo se ubo onaj naš Miladin u državnu firmu, kontam i da je zaslužio, rešio faks brzo i treba, deluje kao ok lik.
- Ma daj ne baljezgaj, jedino ima sreće što mu se tetka kreše sa direktorom, pa ga za sada i čupa iz nekih gluosti koje tamo pravi! Čekaj samo da ovaj ode sa mesta direktora ima da ga razapnu ko majmuna, mnogima se zamerio...
- Eee to nisam znao, pa šta da mu radiš, kakav svetac takav će mu biti i torpar!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.