
Rečenica koja se retko izgovori, ali često pomisli u susretu sa određenim osobama koje ne zaslužuju ništa sem nekoliko kratkih udaraca u predelu nosa i vilice.
- suvozači koji ti non-stop kenjaju kako bi trebalo da voziš
- ljudi koji pričaju na mobilni u autobusu vičući, manje-više, iz sveg glasa
- oni koji stoje na vratima autobusa i brane tu teritoriju kao majka mladunce
- osobe koje ti na pola pričanja vica u društvu kažu "znam taj vic" a potom ga i dovrše
- oni koji ti u toku gledanja filma non-stop govore šta će se desiti sledeće
- itd.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Pogotovo ove za viceve i filmove.. :@
super brt +