Prijava
  1.    

    ...kako se samo poželeti može!

    Hotimično poetski podrig korisničke individue koja je prideve zaboravila kod kuće. Varijacijama podložan sufiks kojim se od željene imenice u rečenici pravi superlativ...i onaniše, pritom. Uglavnom - način izražavanja kojim se koriste ljudske ljušture, zaziljavele od one jedne pesme Desanke Maksimović iz koje crpe svu svoju životnu poetiku još od perioda kada su bili zagoreli tinejdžeri. Marš u pičku materinu.

    A brat Voogl kaže:

    ● Trener Nikolić: "Imamo start prvenstva kakav se samo poželeti može, presrećan sam što mi ovi momci dozvoljavaju da ih treniram!"

    JK: "Nastup u diskoteci Xposed bio fenomenalan, imam publiku kakva se samo poželeti može!"

    ● Vesna Zmijanac: "Kakav crnac, šta pričate, Nikolija je ćerka kakva se samo poželeti može..."

    ● Neša Slina: "Gospodin Vučić je premijer kakvog Srbija samo poželeti može, to tvrdim objektivno..."

    ● Isidora Bjelica: "Koktel u ruci, šešir na glavi, neka dobra knjiga i puuuno, puno seksa - za mene je to odmor koji se samo poželeti može!"

    Pa, jebiga, Nosata - ti takav odmor isključivo i možeš samo da poželiš...