
Najbolje pitanje koje možete postaviti ljudima koji pred vašim očima besramno ruže sport kojim se (kao) bave.
Brat i ja igramo nazovi basket, prizor groteskan sam po sebi, a još više s obzirom da smo se dogovorili da igramo bez opterećujućih pravila, kao što su duple, koraci i slično (ma da, kome to još treba). I dok se tako (bukvalno) šetkamo po terenu, (opet bukvalno) bacajući loptu u koš pa šta bude, nailazi lokalni zajebant Zike, odstoji malo pored linije, proprati par 'akcija' sa interesovanjem i na kraju sa smeškom pita:
- Je li momci, kako se zove ta igra što vi igrate?
- To?! Zajebancija! - dobacuje neko sa strane i savetuje nam da se maknemo s terena i ne brukamo se više...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
:D
Drago mi je da sam te nasmejao :)