
Реторичко питање, не захтева одговор.
- Јуче сам скочио на главу са оног моста у Моровићу, ал' је добро!
- Како сереш...
- А? Па оно, одем у клоњу, скинем гаће, обришем даску тоалетом, раширим буљу, седнем, напн..
- Е, добро, добро, ОК је... верујем ти, скочио си.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ОДЛИЧНО ! +
Dadoh plus, mada kad bolje razmislim 'kako seres' mu ovde ne dodje pitanje, vise konstatacija...
Зависи од тога како се изговори и где су нагласци :) Зато у наслову дефиниције нисам ставио ни упитник, ни тачку, ни узвичник, тако да се може протумачити онако како ти је воља :)