
Veoma interesantan izraz, nastao u vreme austrougarske vladavine Bosnom. Benjamin Kalaj je bio generalni konzul Austrougarske u Beogradu, a kasnije ministar finansija i guverner Bosne. O tome kako je obavljao tu dužnost dovoljno govori ova živopisna izreka, čijim izgovaranjem možemo da zamislimo brkatog Austrougara koji je zajašio mršavu i izbledelu Bosnu i nema nameru da je pusti... Ni dan danas.
Bizarno je to da je Kalaj, pre nego što je postao zvaničnik i nakon godina istraživanja, napisao knjigu 'Istorija srpskog naroda' u kojoj jasno navodi da su bosanski muslimani većinom islamizirani Srbi. Dolaskom na državne funkcije, Kalaj zabranjuje sopstvenu knjigu(!?!) i naređuje njeno uništavanje dok istovremeno punom parom radi na stvaranju bosanskog nacionalnog identiteta i nemilosrdnom gušenju srpskog.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nije da nema onih i koji pate za njim. Imaju i izreku Ode Švabo- ode babo.
+ na bosanski izraz
Шта би са 'Ерцеговином?