
Ono što smo svi mi u sluačaju, kada čekamo 2 sata u redu onda neko dođe "samo nešto da pita" i završi isti posao za 5 minuta, kada na pismenom napišemo bolji rad ali dobijemo slabiju ocenu zbog subjektivnosti profesora, kada na nekom takmičenju pobedu odnesu mamina i tatina deca, kada šef nema diplomu, ali ima platu i autoritet.
Ali.. Ukoliko smo mi oni koji se snalaze, oni koje gotive, deca čiji su roditelji šefovi, ili sami šefovi, onda tužan pogled nestaje i tom Kalimeru se smejemo "Nije to nepravda mališa - to je život".
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Е јебм ти такав живот.
Surova realnost.
+
Nazhalost +
realno, niko se ne bi žalio da je na mestu ovih srećnika, kad si pun keša boli te uvo šta kažu ovi oko tebe. :D