Prijava
  1.    

    Kandžijaš

    Gonič robova u privatnoj firmi. Nema udjela u vlasništvu, niti učešća u stvaranju, ali se ponaša kao da mu je preduzeće očevina. Neće propustiti priliku da se i zbog najmanje greške propisno izdere na raba božijeg, koji je spreman da sve istrpi kako bi nastavio da prima ono malo crkavice što se plata zove. Omrznut jer tretira ljude kao rage, bez prijatelja, on ipak uživa u svojoj koži.

    - NA SVOJA MJESTA! PAUZA JE PROŠLA PRIJE DVA MINUTA, A VI SE JOŠ VUČETE K'O LEŠINE! NEĆE PLATA SAMA DA SE ZARADI, IDIOTI! BRŽE!
    - Ko ti je ovaj, majke ti?
    - Ma, običan kandžijaš. Kao, neki šef proizvodnje, nešto.
    - Kako ovo postupa sa ljudima?
    - Dao sam mu odriješene ruke. Bio je običan radnik, ali kako sam ga postavio za šefa, produktivnost skače nebu pod oblake.
    - Mora da ga dobro plaćaš.
    - Ha! Najbolje od svega je da mu je plata ostala u marku ista. Takav je narod. Voli vlast no 'ljeba da jede, ali ta osobina meni omogućava da noću spavam blaženim snom srećnog kapitaliste.
    - Pričaj ti šta hoćeš, al' ja ovo ne bih trpio ni sata. Vidi se da uživa kad ponižava nekog.
    - Trpio bi da nemaš izbora, još kako bi trpio! Ali, nije ni njemu lako. Sad kad bih ga vratio među radnike, rastrgnuli bi ga k'o gladni vuci. Svjestan je i on toga, pa mogu da ga držim ovako nedojebanog.