Čak i posle deset godina od udaje prijateljeve ćerke za njihovog milog sinčića, tetke i teče i ostali njegovi rođaci, kad god vide snaju, ponašaju se kao pčele koje obleću oko cveta, kao da su dobili skupocen poklon pa ga zagledaju sa sviju strana, kao da je snaja turistička atrakcija koju vredi posetiti i videti po stoti put, odmah se pali neizdrživa želja za ispitivanjem.
- Jao kako je lepa snajka!
Snaja se smeši.
- Baš je slatka, i pametna.
Snaja već crveni:
- Izvolte kafu.
- Hvala dete, i ljubazna je. Lepo kuva kafu.
- I lepo se oblačii, pristojno a ne ko neke tamo.
Snaji već neprijatno.
- Nek si ti meni živa i zdrava.
- A sad pričaj, kako se slažete vas dvoje? Je l' te sluša ovaj naš mamlaz?
Snaji već dozlogrdilo: Izvinjavam se, moram da izađem, neko me zove na telefon.
- Kulturna ova snaja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Nek' joj se dive.
Ako već nije, zaslužiće Snajka!!