Izraz kojim se opisuje sedenje u kaficu.
Znaci zabodes se u neku basticu od onih ulicnih kafica. U nekoj zesce prometnijoj ulici. Narucis neki kratki espreso ili nesto za sta nece da ti uzmu vise od 100 dinara i naravno casa vode koja ne ulazi u racun. To gustiras ceo dan. Stavis kascicu u usta, da onu sto si dobio za mesanje. I ovako sa njom nemozes nista da promesasm mozes samo da cackas zube i grizes je ceo dan dok je ne izjedes do kraja ili dok te konobari ne izbace ili zatvore lokal. I posmatras devojke koje prolaze ulicom. Vrat samo radi, vrti glavu za svakom cickom koja prodje. Isto kao i onim smaracima koji prate tenis na nekom tamu vimbldonu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.