Prijava
  1.    

    Kao ustanak 1804.

    Krajnji stepen spremnosti muškog bolnog organa.

    3 sata ujutru, noćna 610-ka. Bus je prazan, sem vozača, neke babe, para od 17-18 godina, i mene. Ovo dvoje se 'vataju na sedištu, samo što se ne pojebu, baba gleda i maše glavom.
    Devojka: Šta je bilo, baba, šta gledaš, ti bi isto ovako, a?
    Muk par sekundi.
    Baba: E, mala, ja kad sam bila tvojih godina, ja idem jednom stranom ulice, a on drugom, ja mu mahnem, a njemu se digne k'o ustanak 1804. Vidi šta ti sad moraš da radiš da bi to postigla...
    *tajac i dva ošamućena pogleda*