
Na brzinu, s nogu, uglavnom jesti ili piti. Često se takva slika može videti na zadušnicama ili prilikom slučajnog susreta dva poznanika koji žure kući da ženama masiraju glavu.
-Oooo, Milenko, gde si druže stari, odavno te nisam sreo, ne znam gde je ne znam s kim je...
-Ostoja, druže, promenio se ništa nisi, još uvek ista budala.
-Šta da ti pričam, kad sve znaš, ovo je poslednji sastanak naš...
-Teraj se u kurac, jezik pregriz'o, što poslednji da bude...'ajde kod Rajke da popijemo jednu k'o za kurvinu dušu, pa da se razidjemo..
-A što ne bi moglo...
-Jeb'o te Peja, baš.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Prvi put cujem
+