
Jedna od najomiljenijih poštapalica u proteklih desetak godina. Po frekventnosti upotrebe je nadmašila svog vršnjaka "ekstra", a na putu je da sasvim potisne "vrh", "svašta nešto", "razumeš", "znači", "(h)mmmm", "...a?", a pašićevsko "ovaj" da ni ne spominjemo.
A: Torima, nema te deset dana da se javiš.
B: Maaa... bio sam, kao, na moru...
A: Na moru si bio, a ne javljaš se.
B: Ma, riba me, kao, iscimala da uzmemo, kao, last minute aranžman.
A: A, pa lepo. I kako je bilo?
B: Ma, kao, ok
A: I, gde si bio?
B: Pa, kao, u Tunisu.
A: Opa maćori, ima se, može se! Kako to? Koliko te je koštalo?
B: Pa, kao, neki lik ispred nas otkazao u zadnjem minutu i onda, kao, mi upadnemo i to, kao, ukupno za 300 evrića, kao, smeštaj i avion.
A: Aj, kao, marš u pičku materinu, kad si, kao, user...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
I odlicno i suprotno tome, nisam jos uvek cuo da se "kao" uopste upotrebljava tako,samo da je drugi primer..
Karikirao sam malo, ali generalno dosta ljudi koristi "kao" kada ne treba.
+, bilo bi dobro da još na početak, tamo gde nabrajaš ostale poštapalice staviš "znači" i onu koja ume da dođe na kraj rečenice koja je osim poslednjeg slova ista kao i ona koju si upravo izgovorio i potvrđuje je ali zvuči kao da sagovornik nije dobro čuo "..., a?".
Hajde, dodah. :D
:)