
Karakter se često meša sa pojmom ličnosti. On ne pretstavlja ličnost već se navodi kao jedna od njenih osobina. Najčešće se koristi u pretstavljanju moralne strane ličnosti, ali takođe označava i konativni (voljni) faktor svake osobe, odnosno koliko volje neka osoba poseduje da ostvari ono što je namerila.
1: Neka ziljavuša mi se sinoć ponudila u gradu, nisam bio karakter da je odbijem.
2: Naša ekipa pokazala je sjajan timski karakter na jučerašnjoj utakmici.
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.