
Romulanska fajterska tehnika. Ne znam dal' to i dalje rade, jer bioskope više ne posećujem, ali se sećam (a verovatno i mnogi od vas) njihovih besomučnih, a međusobnih makljaža kad izađu iz bioskopa posle Brus Lijevog, ili nekog drugog karate filma.
-Tata, tata!
-Šta je sine?
-Udrio me Đedaj!
-Koj Đedaj?
-Đedaj tata, Đeljanin sin...
-Gde te udario?
-Ispred bioskopa!
-Ma ne to, nego di te udario?
-U glavu tata!
-Kako sine?
-Karatom...
-Jel bio film od Brus Lija?
-Jeste, kako znaš?
-I ja sam tako trenirao karate, al mene niko nije tukao.
-Hoću i ja da treniram karatu!
-Pa di ćeš ti tako žgoljav da gledaš karate filmove? Idi gledaj Majka Đeksona...
Omiljeno oružje Bruslija. Uglavnom ima više od jedne kod sebe.
Okreću se čake, sevaju karate,
Ubi Brusli Tarzana, Cigani se mlate.
Đeljana zapomaže, dok Bica je teši,
O moj mili Tarzane, Brusli će t' oleši!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.