Prijava
  1.    

    Keltofilija i svi njeni oblici:1 deo

    Sama po sebi, keltofilija nastaje veoma retko. Neophodan je određeni stimulans koji najčešće dolazi u obliku neke pesme "Ortodoks keltsa" (Vidite gde idem sa ovime? ), koja probudi nešto primitivno u slušaocu, tera ga da oseti kako se njegova krv menja u zeleno(slično kao ovo zeleno na pozadini Vukajlije, ali mnogo pijanije i riđije) samim time dovodeći do sledeće pojave. Mladi čovek će evoluirati u dve različite vrste: Irskomona ili Srboirskomona. Razlika je što je Irskomon vodeni tip,a Srboirskomon je fuzija kamenog i metalnog tipa.

    Pojašnjenje sledi:

    - Irskomon: Počeće da oblači odeću koja je izričito zelena, kao prirodna kamuflaža, međutim ne kao ona koju nose vojnici. Ne, ne. On ima mnogo veće ideje.On je ispunjen moćima drevnih Kelta koji su se borili goli, pijani, divlji i ponajviše pijani. Naglasak je na pijani. On nosi svoje zeleno jer je on poput Spartanca. Međutim, dok je Spartanac prost čovek koji krvari prostu neirsku crvenu krv,Irskomon krvari zelenu krv drevnih ratnika severa. Njegovi načini udvaranja se takođe menjaju. Počeće da boji svoje lice tako da liči na drevne piktske ratnike. Slično kao Kratos iz "Boga rata" samo mnogo više kul, jer je plavo. Pojila Irskomona su pabovi. Ne barovi, ne kafane. Pabovi, jer pravi Irskomoni neće biti ni u snu viđeni na bilo kojem drugom mestu osim u " Srećnom šilejliju ". To bi automatski podstako druge Irskomone, naprednije i više u hijerarhijskom lancu, da ga ostakizuju time mu ograničavajući pristup podrvrsti Irskomona: ženskom Irskomonu. Ova enigmatična figura je relativno retka, ne zato što ih ima malo, nego zato što vrlo brzo evoluira na mnoge različite načine stoga ih je veoma teško dovoljno dugo držati da bi se proučili valjano.

    Nastavak sledi.