
Grupa pasa koja se sastaje na odredjenom mestu, uglavnom u parku, u odredjeno vreme, sa ciljem donosenja psecih zakona, raspravljanju o najnovijim problemima, pronalazenju resenja za iste.
Prisutni su predstavnici kerova, iz svakog kraja po jedan, da bi konverzacija tekla lakse.
Iako su ciljevi, navodno, odbrana prava slobodnih kerova svih krajeva, sprovodjenje zakona nad lutalicama i onima sklonih delikvenciji, skup se uglavnom zavrsava lajanjem, ugrizima, jurcanjem po parku i velicanjem svog kraja i svojih problema.
Cesto tako zasedaju do sitnih sati, sto jako nervira ljude koji bi zeleli da spavaju, ali ne mogu od te nepodnosljive buke. Tada krive kerove za sve svoje probleme. A svaki covek bira svog kera, svog najboljeg prijatelja, jer mu se svidja, voli takvu vrstu psa itd..
Vidi sto je sladak, kako lepo laje, to je moj ker!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
svaka čast
Hvala. :-)