Справица у парку која је савршена метафора живота.
Час си горе-час си доле, час паднеш на дупе, час неко дебели седне да се клацка с тобом па никако да те пусти да сиђеш и да бар једном претегнеш.
А таман кад је најлепше и кад наспрам тебе седне једна слатка девојчица, мамина неумољива рука те одвуче...
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Sjajno...
:))) +!
cekaj...devojcica...
odakle ti ovako dobro znas kako to izgleda iz ugla muskarca?
:)
(valjda je to muskarcev ugao gledanja, sta znam...)
Za sada najbolje u 2010. +++
Јесте, то је мушкарчев угао гледања. :-) (дечаков). Па не знам, али ја сам једном била та девојчица и волела сам да мислим да сам му била симпатична и да му је било криво што мора да иде кући. Ово је аутоутешна дефиниција. ;-)
znas sta... komentar ti je podjednako dobar kao i definicija :)
izvini sto sam ista posumnjao.
O da ti sve jebem.