
Pravnim jezikom govoreći klauzula je tačka u ugovoru, jedna od odredbi. Bitna stavka ili još bitnija sitna slova. Prostijim jezikom klauzula je kvaka, zajeb ili baš ono što će iznedriti uspešan dogovor dveju ili više strana u robno-novčanoj razmeni. Kada zapne u pregovorima, vadi klauzulu iz rukava i ako je prava-nema da brineš.
-Gde ode sinoć sa onim u treši i to u jugu?!
-Ma htela sam samo prevoz, eventualno bi mu izdrkala umesto hvala ali...
-Šta ali?! Nemoj to "ali" molim te kada je u pitanju neko koga zovu Magare!
-Ali kada sam videla zašto ga zovu Magare odvela sam ga kući da skačem po njemu do jutros.
-Ju, a ja mislila to zbog ušiju!
-Ma važi. Žuljeve sam nabila od naslona za krevet.
------------------------------------------------------------------------------------------------
-Srculence malo, hoćemo do mene da se malo pipamo, m?
-Murš, seljačino jedna!
-Šta ti je, pilence, čemu nervoza? Viš da je čika u punoj snazi!
-Beži bre, imam dečka!
-Nisam ja ljubomoran...
-Nisi, nego si stoka!
-Ajde, kupiću ti neke cipelice i parfemčić...
-Gde ti je auto?
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.