
Klozet je jedan od najstarijih izuma covjecanstva i preteca je danasnjeg wc-a.Moze biti skovan od dasaka,moze biti ozidan kamenom ili sacinjen od same zemljane mase.To je mjesto rastanka coveka i njegovog nesvarenog dijela.Ponekad pracen bolnim uzdasima,pa cak i suzom,koja je pokatkad bila i radosnica,covjek se kroz vjekove rastajao u pomenutoj ustanovi,nalazeci mir i posebnu satisfakciju koju je cuvao samo za sebe.U vremenima jake zime covjek je u poznim casovima ustajao iz tople postelje i brzinom africkog gonica lavova uskakao u objekat i izvrsavao operaciju"Klozetski Rastanak",a sve to uz zvuk vjetra sjeverca koji se probijao kroz klozetske supljine.U ljetnim periodima kada ga presjece u polju kukuruza,kada zvizdan upekne oko 40 stepeni,covjek se probijao kroz listove kukuruza koji su mu parali vrat i hrlio u zagrljaj mjestu svoga rahatluka.Rastajao se uz rojeve muva,osa,pcela i skakavaca.Ponekad su rastanci bili brzi i bezbolni,bezosjecajni i nepristrasni i pobijali su tezu narodne poslovice:"Svaki rastanak tezak je i tuzan".Tradicija "Klozetski rastanak" cuva se i njeguje i dan danas na nasim prostorima.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.