Mesto gde ljudi dolaze da konzumiraju literaturu u tečnom stanju, kafana sa stalnom ekipom. Koliko je literatura bogata i sočna govore primeri da neki od silne literature, iako su na dve noge ušli, ne mogu na isti način izaći odatle, te ih iznose.
Marija: Halo Miki sine, gde si?
Suki: Suki na vezi, evo nas u klubu književnika.
Marija: Šta tražite tamo u dva jutri deco?
Miki: Bljeeeeeeeee.....
Marija: Šta se dešava tamo, gde ste vi bre?
Suki: Ma ostali malo duže, prelistavali literaturu, i pomešasmo gradivo i pomutilo nam se od previše informacija znate....
Marija: Kad uzmem oklagiju, pomutiću vam mozak kad se vratite kući.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+
:)
Klopa je fenomenalna.
To je prioritet u donosu na piće.
Dakle, omašeno sve osim da ima svoju ekipu.
Eee znam ja kafančugu gde imaš i dobru klopu i štogod za šljokanje i uglavnom dolaze isti ljudi.
Samo godinama ništa nisu menjali pa je postala rupa od lokala, fali renoviranja, ali ima taj stari šmek, budi uvek neko sećanje.