Posljednji stadijum iskazivanja nezadovoljstva potpunim izbjegavanjem od strane ženskog roda. Dok se ostale karakteristike, kao što su facijalne nepravilnosti, govorne mane i tjelesne deformacije podrazumijevaju kao faktori koji povećavaju seksualnu repulsivnost, smrad je, iz perspektive njegovog nosioca, teže uočljiv. Poznato je, naime, da svoje govno ne smrdi.
I dok je pojedinac apsolutno svjestan svojih vidljivih, tjelesnih mana, smrad je nevidljivi činilac koji ga ometa u snošaju. Taj nevidljiv demon ga, baš kao i reputacija, istovremeno i prati i ide ispred njega, signalizirajući okolini da se na vrijeme skloni, pogotovo ženkama, koje svoju vulvu ne daju nekome čiji tjelesni miris podsjeća na černobilsku radijaciju.
U verbalizovanoj formi se javlja kao monolog pred ogledalom nakon još jednog ženskog odbijanja u klubu, ali i u razgovoru s ortakom koji bi se, po pravilima logike, da zaista smrdi, udaljio od njega. Kada su sve fizičke, verbalne i intelektualne komponente ispravne i funkcionišu makar na nivou prosjeka, a uspjeh, čak i onaj ispod prosjeka, izostaje, racionalnom umu ostaje da postavi pitanje da li je razlog neuspjeha u izlučevinama koje se sa znojnih pora šire vazduhom invazivnije od Koronavirusa.
- Đole, jes' ti ono izlazio s Milicom?
- Jesam, ne pitaj me ništa.
- Što? Mislio sam da ćeš umočiti.
- Jok, brate. Izašli jednom, poslije me blokirala svuda. Još sam bio normalan, uopšte nisam prič'o o politici ni o Dejvidu Ajku.
- E, jebiga. Ko ga jebe ima žena, ajmo na Zaječarac.
- Ima kurac. Ko da smrdim, svaka kojoj se približim me odjebe. Poč'o sam facijalne ekspresije da im pratim kad priđem da neće neka možda nos da pokrije. Aj ti kupi Zaječarca u prodavnici ja te čekam na klupi, da se provjetrim malo ako smrdim.
