
Izraz koji definše dobro poznato prokletsvo da nikada ne cenimo dovoljno ono što imamo, sve dok to ne izgubimo.
Sima: ... kauč rules! Kauč rocks! Kauč kicks ass! Juhuuu! Najudobniji, najkvalitetniji komad nameštaja na kome sam ikada spavao!
Pera: Šta ti je Dormeo, šta s' poludeo?
Sima: Ma, žena me preksinoć izbacila iz gajbe... Prespavao sam tu noć na klupi...
Fazon, rebra su mi se prilagodila proredima između letvi, sad su iz profila ko nalaz EKG...
Pera: Iiii Jel ste se pomirili?
Sima: Pa kao, sad sam na probnom radu. Dozvolila mi je da spavam na kauču.... Ko nije spavao na klupi, taj ne zna kako kauč jebe!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.