
Koristi se kao opis nečeg nemogućeg. Deder, velikan naše kinematografije, Petar Božović, poznat je kao veliki boem ali i dobar harmonikaš. Da se izrazim onako po seljački, razvlači meove samo tako.
- Jel, ide Mare sa nama?
- Ide i vodi onu njegovu šmizlu.
- Pa šta si ti mislio? On je bez nje ko Pera Božović bez armonikčeta...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Може +