Prijava
  1.    

    Ko pušten sa lanca

    Da li ste ikada videli psa koji tužan, miran i dobroćudan sedi ispred svoje kućice vezan na sajlu od stuba do stuba koja bi mu trebala dati privid slobode kretanja. A ista nije duža od par metara. A onda dodje neko pa mu skine lanac. Isti taj mirni, dobroćudni tužni pas isplazi jezik od radosti i jurne koliko ga noge nose najpre napred a potom u krug za sopstvenim repom ne znajući šta će od sreće a neretko gricne tu i tamo neku loptu, pojuri mačku ili kakvo živinče ili pak prevrne saksiju sa sveže posadjenim petunijama.

    Da li ste ikada videli urbanu, doteranu, elokventnu mladu damu kako redovno odlazi na svoj faks u čitaonicu, često prošeta izmedju "svoja dva stuba" koja istini za volju nisu omedjena na par metara već se prostiru onoliko koliko otrpilike napravi "čuveni" tramvaj na liniji broj dva na svom klackavom putu po beogradskim šinama, što će reći u krugu dvojke. A onda dodje neko pa joj ponudi odlazak u Guču na sabor. Ista ta doterana, elokventna i pristojna dama prišavši u centar dragačevskog kraja najpre nadje neku uličnu točionicu rogatog piva i posle par čaša jurne koliko je noge nose pod neki šator gde trešte plehovi i lupaju doboši. Nošena njihovom tutnjavom jednim potezom "a la mawashi geri" baca svoje štiklovane cipelice i bosa ostaje na kariranom stolnjaku povrh stola skačući od sreće tu i tamo grickajući neko masno rebarce islamski nekorektnog mesceta ili pak onog korektnijeg.S vremena na vreme prevrne neku čašu u stilu rušenja saksije sa petunijama a na kraju obnevidela i znojava od sreće i alkohola gricne nekog macana koji se našao tu iz iste sredine i istim povodom kao i ona sama. A neretko gricne i nekog domaćeg baju znajući da to ostaje izmedju četiri brda plodne zapadnosrbijanske kotline.

    A posle, svako na svoj lanac!