
najpoznatija recenica iz bajke/pripovetke Tamni Vilajet. naime, grupa vojnika je prolazila kroz Tamni Vilajet (neki zabaceni deo zemlje, uzasno mracan i jeziv) i gazili su po nekom kamenju, nisu znali sta je, a neki glas okolo im je non-stop govorio: "ko uzme kajace se, ko ne uzme kajace se". i neki uzeli, neki nisu, izasli napolje, kad ono dijamanti. :-) oni sto su uzeli, kajali se sto nisu uzeli vise, a ovi sto nisu...jbg!
isto kao kad imas devojku duze vreme, a dodje ti prilika da budes s nekom mnogo dobrom ribom na vece. ako 'uzmes', kajaces se, ako ne 'uzmes', kajaces se... :-))
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ceo život nam je jedan Tamni vilajet, stalno se nešto kajemo što jesmo ili što nismo +
Draaama, ali sam rešavaš... +
ma posle j... nema kajanja
Hahhahhahahah :) Uglavnom se kajemo što nismo, ovo što jesmo, pa smo ispali glupi, to se lako zaboravlja, osim ako se ne prepričava dalje, pa uđe u legendu :D