
Фраза којом неком несретнику, у недостатку боље идеје, покушавамо да ублажимо муке. Њеном употребом настојимо да, у исто вријеме, звучимо некако и саосјећајно, и оптимистично. Углавном, само испаднемо глупи.
- Јаааааао, само ме Барса обори!
- Ко зна зашто је то добро...
- И тако ти ја, "урадим полицајски", и поломим обје ноге.
- Ко зна зашто је то добро...
- Знаш да су ми дали отказ на послу?
- Ко зна зашто је то добро...
- Умро ми ћале, кева има канцер, а мене су ови из хипотекарне избацили на улицу
- Ма, ко зна зашто је то добро
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Добра. Плус.
MRZIM kad neko to kaze. MRZIM.
Plusic, naravno.
zadnji primer razvaljuje. +
Jašta.
Još će da deluje da onaj kome se sranje svalilo na leđa ili dušu treba u tome da uživa.
Vrhunac ironije.
Desi mi se da to izgovorim (pa se ujedem za jezik), a ako mene tako uteše dođe mi da ih razvalim.