Početkom devedesetih, standardni odgovor tadašnjih klinaca na pitanje gde idu ili gde su pošli. Značio je da ideš da uradiš nešto vrlo bitno, šta onaj ko postavlja pitanje ne mora da zna, na primer da si krenuo da kupiš pakovanje praška za pecivo, ili možda čak kutiju čaja.
Ovi sad verovatno samo stave Facebook status koji se završava ikonicom aviončeta praćenom sa "travelling to Kod Indijanca što ti dupe glanca".
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Bio je to odgovor klinaca početkom sedamdesetih (verovatno i 50-ih i 60-ih), u vreme kad su kaubojci i indijanci stvarno bili "in". Nešto mi se ne čini da se klinčadija ložila na vestern junake početkom 90-ih, verovatno se izraz zadržao kao recidiv prošlosti.
Ali, plus svakako.