
Pitanje koje smo kao klinci (od 1. do 4. razreda) stalno postavljali na rekreativnoj kad nam je neko kuco na vrata od sobe. U sobi smo se dogovorili za šifru da ne bi puštali svakoga u sobu. Šifra je najčešće bila naziv nekog crtanog filma, ili nekog lika iz crtaća...
Pera: kuc,kuc
Uroš: Koja je šifra??
Vidoje: Ne znam šifruu pusti me molim te da uđeem
Uroš: Ne može, ne znaš šifru
Filip iz sobe dobacuje: Ajde pusti ga da uđe samo ovaj put!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
kum Ruzvelt! +