
Osoba u našoj okolini. Mirna, fina, povučena. Izbegava svađe do maksimuma, bilo kakve vidove rasprave i kavge. Dilpomata od pete do zaobljene, pametne glave. Kada je sateran u ćošak, on mora, brani se izuzetno dobro i on je spreman. Ali ne ne ne, ipak on ne bi tako.
Lokalni nobelovac za mir.
- Čovek te usipao lepljivim pićem, ne razumem?
- Sapleo se momak, malo je pripit, sve u redu.
- Jebote koji si Džeki Čen, ti samo kad mora a ? Ne jebeš da se cimaš bespotrebno? Ima smisla, čuvaj živce... Saću dođem.
- Alo mungos! Što ti malopre ne gledaš de ideš?!! Dođi, dođi !! Džeki pusti me jebemti, pocepaću ga, pusti me!
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
džeki jebe!
+
Potpisujem ti komentar.
Pronalazim se... koji sam ja Džeki Čen! *
Alo, mungos! Popij jedan plus na moj račun!