
Oblik štrajka koji u Srbiji ima radni naslov Never beginning story. Štrajk glađu je do te mere izraubovan kao oblik borbe za ugrožena ljudska i radnička prava, da treba krenuti na nešto novo i jako. Ali Srbi nisu vrhunski režiseri, političari i slični organizatori javnih manifestacija pa se ne ’vataju visokorizičnog posla. Možda neko stvarno zglajzne i ugrozi prvobitnu nameru organizatora.
Ovih dana je završen osamanestodnevni štrajk glađu radnika fabrike“Partizan“ u Kragujevcu. Nakon mnogo mučnih dana sklopljen je sporazum koji je u okviru zakonskih mogućnosti, a doneo je radnicima manje od očekivanog.Neko je u izveštaju spomenuo da je doneta i torta-ne znam ko je tortu mogao da jede kad je poznato da nakon gladovanja ne sme se hrana naglo unositi u organizam.
Nije za šalu zla sudbina kad ljudi pristanu da se kockaju u svoj život da bi ostvarili svoja prava, ali uvek se tu vidi i loša igra onih koji su te nesrećnike pokrenuli na latentno samoubistvo.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.