
Najčešća rečenica pri parkiranju vozača-početnika odnosno onih koji još uvek nisu stekli osećaj za gabarite svog vozila (neretko su u toj kategoriji i oni sa višegodišnjem iskustvom). Dalje navođenje preuzima neko od saputnika ili random prolaznika i gledaju da vozač-početnik ne ogrebe automobil (koji je ionako izgreban na svim ćoškovima).
Broj pomagača neograničen. Starost pomagača od 7 do 107
Vozač početnik se bočno parkira, otvara prozor/vrata i kaže prvom liku kojeg je ugledao:
- E izvini molim te, kol'ko nazad još mogu?
Lik:
- Ajde ajde (uz mahanje rukom)... ajde slobodno (maše još uverljivije)... još, još, možeš još malo, DOBRO OP, sad napred ispravi i tjt.
Vozač početnik:
- Hvala brate
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Kad čuješ udarac, krckanje, grebanje...bilo koji zvuk koji proizvodi tvoj branik znači da ne može više nazad. A ima i verzija gde je jedan navodio vozača kamiona koliko da ide nazad:
- Koliko još mogu?!
- Jot!
- Može to još?
- Jot!
- ?
- Jot! Jot! Jot!
Baam (udarac kamiona o zid)
- Dota!
Mission failed, respect - 1
+