
Filozofi koji su svoje ideje zaogrnuli humorom kako bi se stopili sa svojom okolinom.
Da se Sokrat znao šaliti, dobio bi aplauz, a ne otrov da ispije vičući kao Praljak da s gnušanjem odbija ovu presudu, ali da poštuje zakone polisa Atene. Mogao je imati svoj HBO stand-up specijal na atenskoj agori brojeći drahme do sutra, a ne kao cicija žicati svoje učenike za ždera..., ovaj, simpozij i nazdravljati širakom iz 420.g.pr.Kr.
Najgori političari.
Ne mislim samo na onog na koga svi mislite. Ima takvih primjera i kod nas koliko god hoćeš. Nije politika za humor. Svi ti što u politici nešto kroz humor pokušavaju neke simpatije da poberu, su obično najveće budaletine. Znači, čim vidiš političara, da pokušava biti duhovit, to je odmah vrlo loš znak.
Imali smo dosta komičara među političarima u zadnjih 30 godina, ne bih da navodim imena, ali svi ih jako dobro znate.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.