Filozofi koji su svoje ideje zaogrnuli humorom kako bi se stopili sa svojom okolinom.
Da se Sokrat znao šaliti, dobio bi aplauz, a ne otrov da ispije vičući kao Praljak da s gnušanjem odbija ovu presudu, ali da poštuje zakone polisa Atene. Mogao je imati svoj HBO stand-up specijal na atenskoj agori brojeći drahme do sutra, a ne kao cicija žicati svoje učenike za ždera..., ovaj, simpozij i nazdravljati širakom iz 420.g.pr.Kr.
Najgori političari.
Ne mislim samo na onog na koga svi mislite. Ima takvih primjera i kod nas koliko god hoćeš. Nije politika za humor. Svi ti što u politici nešto kroz humor pokušavaju neke simpatije da poberu, su obično najveće budaletine. Znači, čim vidiš političara, da pokušava biti duhovit, to je odmah vrlo loš znak.
Imali smo dosta komičara među političarima u zadnjih 30 godina, ne bih da navodim imena, ali svi ih jako dobro znate.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.