
Kompozicijom se danas naziva sve i svašta.
Neki nadobudni i polupijani slikar nabaca boje na platno pod utiskom rakije ili trave i onda na izložbi prosipa mudrost kako je to postmodernistička kompozicija boja, a u stvari sprej-umetnici lepše slike nacrtaju na kompoziciji železničkih vagona.
I u muzici nije bolja situacija. Verujem da se Mocart, Bah i Betoven prevrću u grobu kada čuju šta se sve na grandu naziva kompozicijom, a pritom ta kompozicija ne zvuči puno bolje od železničke kopozicije u pokretu.
Mala ispravka. Betoven se ne prevrće u grobu. Ogluveo je na vreme i sebe poštedeo bede.
Pozicija kompjutera u sobi. Po savetima feng-šuista i profesionalnih masturbatora, idealna je u delu sobe koji pri pogledu sa vrata ne otkriva sadržaj ekrana.
- Što si bled tako, k'o da si video duha. Šta ti se desilo?
- Ma ne pitaj, uletela mi keva u sobu kao uragan, a ja se taman uživeo u jedan banana split. Videla je sigurno, ali ništa nije rekla. Ostala je samo prećutna saglasnost između nas da se o tome nikad ne govori, al' sav sam pretrn'o.
- Pa kad si debil i ne znaš da postaviš kompoziciju. Ja sam se koordinisao tako da može i slavski sto da mi se smesti u sobu, a da na ekran niko ni ne žmirne.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.