
Kada stavite u svoju kosrist ono što vam je majka priroda dala. Dovoljno je da ih prepoznate i na pravom mestu u pravo vreme upotrebite. Ne morate imati oči arabijske lepotice iz bajki, niti stas jednog grčkog boga kako bi našli utilitarnu svrhu svojih atributa. Bitna je taktičnost.
Leto. Autobus GSP-a (naravno). Gužva (naravno). Vi ste nekako izvojevali podebu za da sednete. U tom trenutku na srednja vrata ulazi stariji gospodin, u siledžiskoj majici bez rukava, građen kao pauk, i staje pored vas. Eleganto vam gura svoju stomačinu pod nos pri svakom delovanju sile inercije na putnike. U jednom momentu on se odlučuje za korišćenje svojih atributa. Hvata se rukom za šipku tako da eksponira vizualno-mirisnu kompoziciju. Životija iz roda lemura, prikačena za njegov pazuh ispušta vidan gas. Vreme prestaje da postoji. Za trenutak ste oslepeli.
Posle par minuta stojite na drugom kraju autobusa, dok gospodin sedi na vašem mestu.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
+ Retko dobra.