Tužni ostatak jesenjeg slavlja i velikog posla obavljenog po najvećoj zimi kad ni muve ne lete. Pranje, brijanje, raspremanje svinje. Zatim pažljivo usoljavanje, dimljenje i provetravanje slanine. Pa čuvanje na hladnom i promajnom mestu kako bi se što bolje održala. Ponosno seckanje tankih listića smrznutog šarenila uz obavezan komentar kako je dobra i mesnata. Serviranje u svim mogućim prilikama, za mezu, doručak ili večeru. I konačno, predaja i prihvatanje gorke činjenice da je više nema i da je od nje ostalo samo ovo urolano parče kože iz kojeg više ne može da se izvuče ništa. Pa, skoro ništa.
Ostaje nam samo čorbast pasulj u najavi.
