
Danas je većina ljudi u Srbiji kralj, doktor ili direktor ili čak sve odjednom (što bi rekli 3 u 1). Većina mladih ljudi ovim "epitetima" oslovljava svoje pijatelje, komšije, rođake, poznanike, javne ličnosti, pa čak i one ljude sa kojima se "ne mirišu".
Sretnu se dva dobra prijatelja...
Miodrag: " 'de si Mare doktore, šta ima?"
Marko: "Pa 'de si Miki direktore, kako si, šta ima novo?"
Miodrag: "Nema ništa, klasika... Sinoć sam se iznervir'o, jesi vid'o Vidića kralja kako je šutn'o onaj penal?"
Marko: "Ma ne spominji mi njega, šta tek da ti kažem za onog Jorgačevića, koji je to doktor."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.