Naziv Srba sa Velebita za Hrvate. Sam naziv je nepravilan jer Kranjci mogu biti i stanovnici Kranjske, zato je bitno napomenuti da su ih tako nazivali skoro samo Srbi sa Velebita. Kranjci nisu morali da budu Hrvati, moglo se odnosoti i na Slovence (mada sa njima skoro nisu imali ni dodira sem kad se neki trgovac iz Lajbaha zajebe pa ode da trguje sa gorštacima), bitno je samo da su katolički Sloveni.
Ne bi tu bilo ništa neobično i zanimljivo da Srbi nisu mrzeli Kranjce. Dobro, ne baš mrzeli ali pre bi popili rakijcu sa međedom nego sa prvim komšijom Kranjcem. Pogotovo su im išli na racku Srbi koji su prešli u katoličanstvo pa su tako počeli polako da se nazivaju Hrvatima, a Srbi njih Kranjcima.
1926. godina, okolina Brinja:
-Daaaaaaaaaaaaaaaneeeeeeeeeeee! Daaaaaaaaaaaaaaneeeeeeeee! Daaaaaaaaneeeeeee, Sima jeeee!
-Oooooooooj, Siiiiimooo! Ne vidim te od snega, Simo, đe si?
-Ja tebe vidim, sad ću doći. Šta ima, Dane, kućo stara?
-Evo ništa, idem do Senja do Pere Solara da mi da što ribe... Ti?
-Ja poš'o na sjever, moram da se nađem sa nekim Kranjcem da mi proda neke kože.
-Sa Kranjcem da trguješ, Bog te ubio?!
-Ma nije pravi Kranjac, znam mu ja đeda, Mane Filipović mu je bio đed. Mane priješ'o u kranjsku vjeru onomad kad su bile Švabe i Kranjci jebavali nas pravoslavne, tako da krznar Silvije Krešimir i nije baš Kranjac.
-On je još gori! A ti si vala najgori jer trguješ sa izdajnikom, Matavulj se sad okreće u grobu zbog tebe! Pljunuo si i na svoje ime i na ime Pilipa Bakline!
