
Umetnost čoveka da stvarnost izobliči, ponekad okrene naopačke i čak počne da veruje u tu "novu" stvarnost.
učio sam ceo dan = u stvari, listao sam knjigu, zverao kroz prozor i ubio nekoliko komaraca
oborila me za glupost = u stvari, nisam znao ništa pametno da kažem
raskinuli smo, nije nam išlo = u stvari, devojka me šutnula
nisam se ugojila, samo sam se preraspodelila = u stvari, jedva zakopčavam pantalone
zveknuo sam mu šamar, da se okrene = u stvari, pomazio sam ga po obrazu
i tako...
Recept da počnete i sami da verujete u ono što kreirate je da što više puta ponovite ono što vam odgovara da bude stvarnost.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
ne diraj mi stvarnost! -.- :D +++