
Umetnost čoveka da stvarnost izobliči, ponekad okrene naopačke i čak počne da veruje u tu "novu" stvarnost.
učio sam ceo dan = u stvari, listao sam knjigu, zverao kroz prozor i ubio nekoliko komaraca
oborila me za glupost = u stvari, nisam znao ništa pametno da kažem
raskinuli smo, nije nam išlo = u stvari, devojka me šutnula
nisam se ugojila, samo sam se preraspodelila = u stvari, jedva zakopčavam pantalone
zveknuo sam mu šamar, da se okrene = u stvari, pomazio sam ga po obrazu
i tako...
Recept da počnete i sami da verujete u ono što kreirate je da što više puta ponovite ono što vam odgovara da bude stvarnost.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ne diraj mi stvarnost! -.- :D +++