
Iako paradoksalno ova kriza je ujedno sinonim i za konstantnost i za neegzistencijalizam.
Ukratko, glavna osobina grčke krize je da non stop postoji iako zapravo ne postoji.
Em imaju more, em žive na tuđoj grbači, em oće 23. platu (jer su 22.u prošlim štrajkovima dobili).
Pa jebala ih i Helenska kultura i Vizantija, dokle će bre na to da dobijaju pomoć, simpatije i zasluge.
Klasičan primer: Dvorana Bersi juče na F4, hala puna Grka. A kao neka kriza.
Idite, bre malo vašem ćaći u Portoheli pa njega zajebavajte. Kod nas bre kad je kriza zna se.
Nema Pariz!
U nedostatku mesta u Vujaklijinom ili kojem drugom rečniku na internetu postoji mnoštvo sajtova, među njima Vukajlija, gde možete da vidite na kakav sve način ljudi vole da razgovaraju na opšte zgražavanje lingvista. Tako da se tamo može videti da ljudi fejsbukuju, fejsbuče, da im je fejs ubagovao. Ili čak poređenje čuvenog prideva „kul”: kul, kulji, najkulji.
Emisija RTS-a "Oko Magazin · 24. Novembar 2009.
+
neradnici klasicni, penzionisu se sa 58 godina+++
Bas tako, letos sam na moru u Grckoj gledao (i, donekle racunao) koliko zaradi samo jedan prodavac suvenira (citaj: kamenja) i nije mi bilo dobro...Mnogo se bre vade na tu njihovu Antiku. Prodavac se izvalio na kasi i samo ceka turiste da ih dere, na sve strane pice dobra kola, uzivaju, boli ih uvo. Epa eto im sad!
Nije Grčka baš ni samo more, al' svakako da od turizma zarade zaista mnogo. I Hrvatska bi bila u mnogo goroj situaciji da nema tu zaradu od turizma...
taj rad, ljudi! mi kad smo bili na ekskurziji, zabranili nam torbe na onaj Partenon da nosimo, ladno su mislili da ćemo i kamenje da krademo...