
Sistem gubljenja i nalaženja zaturenih stvari koji funkcioniše po sledećem principu:
Jedna davno izgubljena stvar je ono što nađeš kad tražiš drugu, nedavno izgubljenu stvar, a davno izgubljena stvar ti sada kad si je našao naravno više ne treba. Tu drugu stvar ćeš naći kad i ona postane davno izgubljena stvar i kad budeš tražio treću a kad bude bilo već kasno da nadješ tu drugu i tako dalje ukrug...
Napomena: veličina/važnost predmeta ni slučajno nije u proporciji s verovatnoćom nalaženja, koja je potpuno nezavisna promenljiva. Kad si zaturio, zaturio si bato. Sad traži.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Hahahahah!
Sjajno :)
U mom slucaju ta davno izgubljena stvar,koja postaje nepotrebna onda kada je pronadjem..obicno biva nadjena tamo gde je nikad ne bih ni potrazila ..a to je negde u vidokrugu od 2m najdalje ... jer sto bih je trazila u krugu od 2 metra,da se zagubila "tu negde" verovatno ne bi ni bila izgubljena ,videla bih je jelte...