Prijava
  1.    

    Kucamo na vrata zaboravljenih asova

    Kafanska podsećanja na lokalne tipove koji su bili "prvi u selu", a pošto učesnici razgovora dalje od sela nisu videli, pod udarom čašice i nostalgije od njih prave svetske veličine.

    E, kako je mali Mika boksovao, sećam se onda kada je na igranci nokautirao onu trojicu što su mu muvali tetka Maru...
    A, tek onda kada je Žaretu izbio pola vilice u prvoj rundi, pa nab'o i sudiju.
    Aha, aha, a secas li se u vojsci '86 kada su dobili slobodno, pa se pokačili sa onima u kafani, a on ih poslagao kao domine....
    Ma kakav Tajson, Holifild, Luis, samo da se nije propio i da ga žena nije uvalila u dugove kada je uzela Zastavu na kredit, gde bi mu bio kraj... Ma, to je prica za televiziju!

  2.    

    Kucamo na vrata zaboravljenih asova

    Precesto upotrebljivana fraza, vecinom od strane novinara koji su djelovali jos u vrijeme komunizma, tamo negdje 70~ih i 80~ih godina proslog vijeka, a koristila se u dijelu programa posvecenom bivsim sportistima (drzavnicima,udarnicima sa radnih akcija i sl.).
    Na poseban nacin iskoristena i u jednoj od epizoda TLN (Top lista nadrealista).
    Meni je pala na pamet kada sam pogledao ove slike dole u dnu monitora i istinski se nasmijao procitavsi neke definicije koje simbolizuju te ilustracije, istovremeno se zapitavsi sta je bilo sa njihovim autorima (posto se vidi da su poslednju aktivnost imali jako davno)

    Zbilja, gdje su svi ovi likovi sada...